Kopački rit 2019/12

Želja mi je u ovom tekstu započeti temu o tehničkoj strani fotografiranja prirode. Nemojte misliti da sam neki tehno freak i da ću vas sad smarat tehničkim karakteristikama fotoaparata ali što više snimam prirodu (a evo ubrzo će i dvadeset godina) sve sam manje pobornik velikih objektiva i teških rusaka. Izteglio sam tko zna koliko kilograma foto opreme na leđima ovih dvadeset godina dok nisam odlucio napraviti kompromis u kvaliteti objektiva na uštrb manje težine. Danas dok razmišljam koju foto opremu da koristim za snimanje prirode najvažnije mi je da mi težina opreme dozvoljava brzu reakciju te višesatno korištenje bez nekog opterećenja za leđa. Nekad mi je kao u ovom primjeru snimanja u Kopačkom ritu skoro pa  najvažnije kretati se lagan jer je močvarno područje uz planinu jedno od fizički najzahtjevnijih. Blato vam se ljepi po obuči, odjeći, foto opremi ,stativu poslje par sati hoda pretvorite se u jednu blatnjavu kuglu koja se samo bezuspješno pokušava izvuci iz blata. U takvim uvjetima želja mi je pojednostavnit korištenje opreme pa sam ovaj put koristio dva tijela canon 5Dmark4 s objektivima 24-105 4 is i 100-400 mark2. U toj kombinaciji pokrivam žarišnu dužinu od 24mm do 400mm s ukupnom težinom manjom od 5 kg. Naravno da je veliki hendikep u slabim svjetlosnim uvjetim maksimalni otvor blende f4 ali to je jednostavno još jedan kompromis da bi se mogao relativno brzo kretati kroz šumu. Stabilizacija na novom Canonu 100-400 radi izvrsno uz malu pomoć Manfrotto monopoda fotografije su stvarno zadovoljavajuće oštrine. Žalosti me jedino na Canon fotoaparatima vidljiv šum već na ISO 2000. Nadam se da vam to neće poremetit uživanje u ovim fotografijama.