Želja mi je u ovom tekstu započeti temu o tehničkoj strani fotografiranja prirode. Nemojte misliti da sam neki tehno freak i da ću vas sad smarat tehničkim karakteristikama fotoaparata ali što više snimam prirodu (a evo ubrzo će i dvadeset godina) sve sam manje pobornik velikih objektiva i teških rusaka. Izteglio sam tko zna koliko kilograma foto opreme na leđima ovih dvadeset godina dok nisam odlucio napraviti kompromis u kvaliteti objektiva na uštrb manje težine. Danas dok razmišljam koju foto opremu da koristim za snimanje prirode najvažnije mi je da mi težina opreme dozvoljava brzu reakciju te višesatno korištenje bez nekog opterećenja za leđa. Nekad mi je kao u ovom primjeru snimanja u Kopačkom ritu skoro pa najvažnije kretati se lagan jer je močvarno područje uz planinu jedno od fizički najzahtjevnijih. Blato vam se ljepi po obuči, odjeći, foto opremi ,stativu poslje par sati hoda pretvorite se u jednu blatnjavu kuglu koja se samo bezuspješno pokušava izvuci iz blata. U takvim uvjetima želja mi je pojednostavnit korištenje opreme pa sam ovaj put koristio dva tijela canon 5Dmark4 s objektivima 24-105 4 is i 100-400 mark2. U toj kombinaciji pokrivam žarišnu dužinu od 24mm do 400mm s ukupnom težinom manjom od […]
Read More
Za mene kao fotografa prirode nema veceg užitka od skriven ležati u zoru na travi nekog proplanka uz samu šumu s kamerom u ruci. Dok išekujem da li će se pojavit neka životinja osluškujem zvukove, uživam u mirisu livade i razmišljam o životu. Samo osama i nepristupačnost terena budi u meni osjećaj da sam odgonetnuto svoju svrhu. Djelom iz takvih razmišljanja a djelom iz svoje dječaćke zaluđenosti životom Sjeverno Američkih Indijanaca u čijoj kulturi je bizon zauzimao značajano mjesto, odlucio sam se na put od Makarske do Bjelovjetske šume u Poljskoj, jednog od posljednjih staništa Evropskog bizona u divljini. Put me je vodio preko Donje Austrije i Južne Moravske u Češkoj gdje sam snimao pejsaže nepreglednih polja i vinograda do Poljskih ravnica, Lodza,Varšave ,Bjelistoka pa sve do samog cilja u Bjelovjetskoj šumi. U potragu za bizonima krenuo sam odmah sljedećeg dana oko tri sata ujutro. Osnovna ideja snimanja u prirodi je izabrati poziciju za još potpunog mraka tako da bi ostali neprimjetni za životinje. Svi koji su ikad snimali divlje životinje znaju da ni to nije nikakva garancija uspjeha. Divlje životinje imaju svoje navike i promjene ponašanja koje samo rijetki mogu odgonetnuti. Netko kao ja što se amaterski bavim zoologijom […]
Read More
Od kada sam krenuo na put iz Makarske prema Bjelovjetskoj šumi nisam još vozio autoputom. Ajde da vam sad ne lažem možda sam od do sad pređenih 1200 km puta do južne Moravske u Češkoj bio na auto putu 50 km jer nisam imao druge mogućnosti . Od Dalmatinske zagore, preko Like do Zagreba dalje zapadnom Mađarskom do Burgenlanda i dalje nizinskom Austrijom nizali su se redovi kuća uz cestu s cvijećem na prozorima. Izgleda da su razlike između Hrvatskih, Mađarskih, Austriskih i Čeških sela manje vidljive nego između urbanih centara. Kako je doba jematve i pravljenja vina svi su u nekom party modu. Najviše sam se oduševio stanovnicima Mađarskog sela Kam koji su maškaranom povorkom prolazili kroz selo i sve prisutne častili vinom i kolačima. Kupili su me gostoprimstvom i iskrenom dobrodošlicom koju izgleda danas možeš doživiti samo u nekom zabačenom selu. Nedjeljno jutro zateklo me je u Austriji iako su skoro sve trgovine, restorani i vinarije zatvoreni domaći uživaju u svakom trenutku neradne nedjelje. Možete ih viditi gdje šetaju, voze bicikle, veslaju u kajaku, jedre na jezeru ili jedre u zraku, voze oldtimere i spimpane američke automobile. Iako žive na selu uživaju kao filmske zvijezde. Izgleda da nije […]
Read More
Priču o bizonima započinjem s ovom fotografijom Zabiokovlja koja iz ne znam kojeg razloga nikad nije ugledala štamparske boje. U to vrijeme kad sam je snimio prije petnaestak godina doslovno sam živio na Biokovu. Upravo sam završavao materijal za svoju prvu foto knjigu Biokovo. Mislio sam tada da je to samo početak tko zna kojeg dopunjenog izdanja. Kako sam se samo prevario. Zapravo sam godinama vucarao po kući tisuće oštampanih primjeraka knjige koje sam platio minusom na kreditnoj kartici. Kasnije sam ih sam prodavao po ulici ne bih li vratio barem nešto od uloženog novca. Godinam sam sebi spočitavao kako sam glup i gdje sam potrošio novac i vrijeme . Ali sad vam govorim: ljudi moji vridilo je svake kune lihvarski naplaćene kamate. Koja lipa sjećanja imam. Dok su neki dizali kredite za apartmane i mišali beton, čekali još petnaest minuta da odu s posla ja sam na Biokovu gledao u stotine izlazaka i zalazaka sunca. Gledao sam tako velika jata žutokljuni galica da bi pokrile sunce. Stada divokoza i muflona. Povratak surog orla. Bas mi je bilo lipo. Danas vise skoro pa da i ne idem na planinu. Možda samo nekad zimi po totalnom kijametu kad nema nikoga. Ne […]
Read More
Odlučio sam potražit bizone u Bjelovjeskoj šumi na granici između Poljske i Bjelorusije. Na putu od 4000 km automobilom planiram proći kroz vinogorja istočne Austrije do Češke granice pa preko južne Moravske, Brna, Olmuca, Ostrave do Katovica u Poljskoj. Put bi me dalje vodio preko Lodza ,Warsave i nadam se napokon do Bialowieze gdje se mislim zadržati više dana. Povratak planiram uz Bjelorusku granicu preko Lublina do Krakova pa preko Zakopana do Slovačkih Tatri te dalje preko Kosica, Budimpešte, Balatona lagano do Makarske. Odakle sad bizoni? Da vam pravo kažem nemam ni ja neki jednostavan odgovor. Mora bit da je kombinacija raznih emocija. Od dječačke zaluđenosti Indijancima, davne želje da budem NG fotograf pa do današnjeg razočaranja u ljude zbog svekolikog uništavanja prirode. Ako uspijem u naumu mislim da mi je ovo možda zadnja prilika da ležim u travi i gledam slobodne europske bizone u svom prirodno okruženju. Duboko se nadam da se varam ali kad sve zbrojim i oduzmem te na kraju dodam ljudsku glupost mislim da idemo u lipi k. U svakom slučaju velikim naporom zaštitara prirode Bjelovjeskom šumom još slobodno pase nekih 600 bizona. Nadam se da ću ih jedno rujansko jutro ugledat kako mi prilaze kroz […]
Read More
