PRIČA 3 : KREŠO TRAŽI BIZONE 2

Od kada sam krenuo na put iz Makarske prema Bjelovjetskoj šumi nisam još vozio autoputom. Ajde da vam sad ne lažem možda sam od do sad pređenih 1200 km puta do južne Moravske u Češkoj bio na auto putu 50 km jer nisam imao druge mogućnosti . Od Dalmatinske zagore, preko Like do Zagreba dalje zapadnom Mađarskom do Burgenlanda i dalje nizinskom Austrijom nizali su se redovi kuća uz cestu s cvijećem na prozorima. Izgleda da su razlike između Hrvatskih, Mađarskih, Austriskih i Čeških sela manje vidljive nego između urbanih centara. Kako je doba jematve i pravljenja vina svi su u nekom party modu. Najviše sam se oduševio stanovnicima Mađarskog sela Kam koji su maškaranom povorkom prolazili kroz selo i sve prisutne častili vinom i kolačima. Kupili su me gostoprimstvom i iskrenom dobrodošlicom koju izgleda danas možeš doživiti samo u nekom zabačenom selu. Nedjeljno jutro zateklo me je u Austriji iako su skoro sve trgovine, restorani i vinarije zatvoreni domaći uživaju u svakom trenutku neradne nedjelje. Možete ih viditi gdje šetaju, voze bicikle, veslaju u kajaku, jedre na jezeru ili jedre u zraku, voze oldtimere i spimpane američke automobile. Iako žive na selu uživaju kao filmske zvijezde. Izgleda da nije problem gdje živiš nego kako i koliko znaš uživati u životu. Ne ćasite ćasa. Tražite bizone.